Memorijalna zbirka Jozo Kljaković i Likovni centar Grad Zagreba predstavljaju izabrani ciklus slika „Ljetni opus Joze Kljakovića“ koje prikazuju javnosti manje poznati opus ovog istaknutog umjetnika prve polovice 20. stoljeća.

Izložbom su obuhvaćena djela nastala između 1928. i 1948. godine, kao izbor od sedam ulja na platnu Joze Kljakovića posvećenih ljetu, dokolici, Dalmaciji i bogatstvu mediteranskog podneblja. Uz jedno djelo iz fundusa Memorijalne zbirke i jedno iz Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, većinu izloženih radova čine slike iz privatnih zbirki i kolekcija, stoga je ova izložba posebno vrijedna jer prezentacijom i interdisciplinarnim sagledavanjem rada, prikazuje djela koja nisu često dostupna javnosti, a čine izuzetno vrijedan segment umjetnikova opusa.

Katalog izložbe kojeg uređuje voditeljica zbirke dr.sc. Lidija Fištrek stručno obrađuje Kljakovićev ljetni opus kao cjelinu a njegovo stvaralaštvo, te ulogu u društvenom kontekstu tog vremena najbolje opisuju riječi dr.sc. Petre Vugrinec:

„Arkadijski ciklus Joze Kljakovića koji se predstavlja izložbom nastaje u vremenu međuraća u sretnim danima koje provodi u Zagrebu s obitelji, kolegama i prijateljima radeći kao profesor na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i obrt u Zagrebu. Vrijeme je to kada nakon velike samostalne izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt 1920. godine Kljaković biva prepoznat i priznat kao jedan od vodećih umjetnika u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca te dobiva velike narudžbe oslikavanja sakralnih i državnih objekata u Hrvatskoj i šire. Upravo radi toga odlazi u Pariz na usavršavanje u fresko tehnici kod poznatog francuskog freskista Marcela Lenoira. Tamo upoznaje i druži se s pripadnicima francuske avangarde, kao i s hrvatskim umjetnicima Uzelcem, Šumanovićem i Babićem. Sluša predavanja na čuvenoj Academie Ranson. Razdoblje je to velike popularnosti svestranog Kljakovića koji će freskama ispuniti brojne interijere poput onih u župnoj crkvi sv. Marka u Zagrebu (1923. – 1940.) , župnoj crkvi sv. Martina u rodnom Vranjicu (1927.), crkvi sv. Marije u Biskupiji kod Knina (1938.), sv. Eustahija u Dobroti u Crnoj Gori (1932.). Nije izostalo ni ukrašavanje svjetovnih zgrada poput Bankovne palače u Zagrebu kraj Schlosserovih stuba koje vode na Šalatu (1923.), novonastale Carnelutijeve Asicuracioni Generali na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu (1940.), a načinit će i monumentalne murale za Hrvatsku gospodarsku komoru (1927.) te za Zagrebačku gradsku vijećnicu (Borba Kaptola i Gradeca danas u Muzeju grada Zagreba, 1928.). Oslikat će i grobnicu obitelji odvjetnika i političara dr. Ivana Gmajnera na Mirogoju (1928. – 1934.). Valja spomenuti još i strop kuće monsinjora Svetotzara Rittiga u Opatičkoj ulici (oko 1930.) te Meštrovićevu ložnicu u domu slavnoga kipara u Mletačkoj 8 u Zagrebu (1925. – 1927.).

Izložbena aktivnost Kljakovića je na vrhuncu. Na umjetničkom obzorju dvadesetih i tridesetih godina zajedno s Meštrovićem zauzima svojevrsnu elitističku poziciju. Druži se s vodećim intelektualcima tog doba, umjetnicima: Meštrovićem, Kršinićem, Becićem, Mujadžićem, Tartagliom; arhitektima: Iblerom, Ehrlichom i Cotom; književnicima: Krležom, Nazorom i Cesarićem, glazbenicima Bersom i Tijardovićem, mecenama: Vladimirom Arkom i Krešimirom Pučarom.“

Autorice izložbe:
dr.sc. Lidija Fištrek, voditeljica Memorijalne zbirke Jozo Kljaković i dr.sc. Petra Vugrinec

Jozo Kljaković (1889.-1969.) ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti umjetnosti. U razdoblju između dva svjetska rata koje je proveo u Zagrebu, kada njegovo stvaralaštvo doseže vrhunac, te je nezaobilazna figura društvenog, kulturnog i političkog života grada Zagreba, stvorio je niz značajnih djela. Posebno se ističe ciklus freski u Crkvi sv. Marka kao i ciklus profane tematike za interijer Slavonske banke. Zagrebačka Gradska vijećnica naručila je sliku (1928.) „Sukob Kaptola i Gradeca na Krvavom mostu“ za koju kao naknadu dobiva zemljište na Rokovom perivoju, gdje će sagraditi obiteljsku kuću u koju se useljava s obitelji 1929. godine. U kući na Rokovom perivoju boravi do svoje emigracije u Italiju 1943. godine. Iz domovine je odsutan 25 godina radi političkih neslaganja. Veći dio života boravi u Italiji te sedam godina u Argentini (1947.-1954.), u Zagreb se vraća pred kraj svog života 1968. godine.

Nakon smrti  u listopadu 1969. godine, darovnim ugovorom ostavlja svoj umjetnički opus kao i kuću na adresi Rokov perivoj 4, Gradu Zagrebu.

Ostavština Joze Kljakovića dodijeljena je na upravljanje Likovnom centru početkom 1980-ih, kada se pokreće rad Memorijalne zbirke koja radi na očuvanju i stručnoj obradi umjetničke građe. Stalni postav Zbirka otvara 2009. godine, te kontinuiranim stručnim i edukativnim programima predstavlja rad Joze Kljakovića stručnoj i široj javnosti.

Izložba se može pogledati radnim danima od 10 do 19 sati.

Stručno vodstvo izložbom moguće je dogovoriti uz prethodnu najavu na mz.jozo.kljakovic@czlogz.hr ili na 01 4824 856

Ulaz slobodan

Program se realizira uz podršku Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Garda Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH